Trudnoća 38/40 - moje iskustvo

Iako sada odbrojavam još samo 11 dana (!!!) do termina i imam dojam da je posljednih 9 mjeseci proletilo, kada pomislim na trudnoću u globalu, mogla bih vam pisati do sutra!
Za mene zbilja predivno, čarobno i neusporedivo iskustvno, no najbolje da krenem od početka pa ako vas zanima, skuhajte kavicu jer čeka vas puno teksta i još više slika. :)


Iako smo neko vrijeme ja i moj M razmišljali i pričali o širenju naše male obitelji, zapravo smo se odlučili vrlo brzo. Oboje imamo veliku želju za bebom, no s obzirom na velike promjene koje su donijeli selidba u Švicarsku i privikavanje na novi život, nisam znala kada će biti idealan trenutak. No, smatram da idealan trenutak neće doći sam od sebe, uvijek ćemo imati neke izgovore ili ćemo se previše brinuti da prije bebe sve bude idealno. S obzirom da ja u Švicarkoj nisam zaposlena, a činjenica je da porodiljni traje svega 3 mjeseca, prije pronalaska posla, htjela bih se posvetiti bebici.
Zbilja nismo očekivali da će nam plan uspjeti tako brzo (već prvi ciklus) pa nam je  vijest o tome da ćemo postati roditelji bila veliko iznenađenje, iako je bila planirana. Dan koji nam je zauvijek promijenio život bio je 19.11.2016. kada smo ugledali dvije linije na kućnom testu za trudnoću. S obzirom da sam veliki ziheraš, morali smo odmah ponoviti test, iako je bilo kasno navečer pa smo se bacili u potragu za dežurnom ljekarnom. Nakon dvostruke potvrde, preplavljeni emocijama nisam mogla vjerovati da u sebi imam našu malu bebicu! Neopisiv osijećaj koji je odmah iznad moje glave postavio par velikih upitnika - Što sada?! Što trebamo učiniti? Nisam htjela u nečemu pogriješiti! 


Prva osoba kojoj sam se povjerila bila je, naravno, moja velika seka koja je ima predivne dvije trudnoće i na svijet donijela moja dva mala najdraža bića! <3
S obzirom da smo nedugo prije toga odlučili raditi na bebi, tada sam počela piti folnu kiselinu jer sam čitala da je dobro piti je i prije začeća. Nakon konzultacije s ginekologom, savjetovao mi je da je nastavim piti te nas naručio na prvi pregled s 8. tjedana trudnoće, a s obzirom da sam test napravila prvi dan izostanka mjesečnice, trebalo je čekati. :) Jedna preslatka stvar koju moj M radi od samog početka trudnoće je da svaki dan na ploči odbrojava dane do dolaska naše bebe! Nevjerovatno je kako se broj od 200+ dana sveo na samo 10-ak.

15.12.2016. bili smo na prvom pregledu gdje nam je doktor potvrdio urednu trudnoću te smo čuli otkucaje srca naše male bebe od svega 1,51 cm. Nevjerovatan nalet emocija! <3
Već od 6. tjedna osjećala sam se vrlo umorno, iscrpljeno i mogla sam spavati cijeli dan. Osim toga imala sam lagane grčeve, poput menstrualnih. Već od 7. tjedna počele su povremene mučnine te nisam imala želju za hranom. Trudila sam se ipak jesti zdravo i svježe voće i povrće. Već idućih tjedana počele su grozne, cjelodnevne mučnine koje su me nekada prikovale za krevet cijeli dan. Bila sam toliko umorna da zbilja nisam mogla vjerovati da tako mala bebica može toliko utjecati na mene i doslovno srušiti me u krevet. Buđenje iza 12sati bilo je učestalo, godila mi je šetnja na svježem zraku, a takve mučnine potrajale su sve do 16. tjedna. Zbog toga me u tom periodu nije bilo na blogu i društvenim mrežama. Zbilja nisam mogla! Miris luka ili kuhane hrane bio mi je nepodnošljiv u toku cijelog perioda mučnina i idućih par tjedana mi je smetao, no postalo je podnošljivo. Od 18. tjedna zbilja sam uživala u svakom danu, bez mučnina i bez umora.

Još u 13. tjednu trudnoće doktor nam je rekao da sumnja da će biti dečko, no da je prerano za zaključke. Ja sam nekako od početka govorila da se vidim kao mama male curke i da predosjećam da će biti curica pa me ta informacija malo zbunila, no nije me odgovorila od kupnje par baby stvarčica već u prvim tjednima. Za svaki slučaj, birala sam neutralne bež/bijele tonove. :)
Svakih par tjedana odlučila sam se slikati kako bih mogla usporediti rastući trbuščić, a i smatram da će biti lijepa uspomena.

Naša bebica skrivala se sve do 20. tjedna kada smo saznali da ipak čekamo curicu! Isti taj tjedan osjetila sam prve udarce, koji su uspoređujući sadašnje, više bili škakljanje.
Osjećala sam se odlično, puna energije, a vaga je pokazivala 4 kg u plusu.
Već od prvog dana trudnoće počela sam mazati trbuščić kremama i uljima kako bih nahranila kožu i pripremila na rastezanje, pa ako vas zanima što sam točno koristila, pisala sam o tome OVDJE.


Što se prehrane tiče, trudila sam se jesti raznoliko, dan započinjem voćem, a u toku dana se trudim jesti dosta povrća i od kad su mučnine popustile, uživam opet u kuhanju. Trudničkih želja zbilja nisam imala, ali se sjećam jedne večeri u 23. tjednu kada sam na blogu Happines is Homemade naišla na recept za Pitu od jogurta. S obzirom da je već bilo jako kasno, jedva sam dočekala jutro da je napravim. Toliko sam guštala u njoj da sam je skoro cijelu sama pojela. hahha

 

Zbilja nisam imala neke napadaje gladi ili određene želje, a s obzirom na vrućine, odgovara mi laganije hrana pa si često napravim salatu u raznim kombinacijama, a najčešće s piletinom. 
Nemam neku veliku potrebu za slatkim, zapravo, rekla bih da mi u tom pogledu trudnoća nije puno promijenila, ali naravno da mi se nekada jede nešto slatko pa je to često banana s Nutellom, čokolada ili kada već radim neki kolač, to je uglavnom neka kombinacija s voćem.


U 24. tjednu sam primjetila da se kilice polako nakupljaju i da mi je sada moja roba postala preuska. S 8 kg u plusu bilo mi je udobnije u haljinicama i od tada hlače više skoro nisam ni nosila. Izbjegavala sam kupnju trudničke robe. Većinom mi se ne sviđa, a osim toga, radije ću kupiti klasične haljine s elastinom pa ću ih moći nositi i kasnije.Trbuh mi je do 25. tjedna bio dosta širok, a tada sam osjetila da se beba jako miče i nakon toga je on potpuno promijenio svoj oblik. Postao je uži, a veći i bila sam uvjerena da se ona već okrenula. Na sljedećem pregledu doktor je potvrdio moje sumnje i od 25. tjedna ona je okrenuta na glavicu. Što se daljnjih pregleda tiče, sve je bilo u redu, a naša Ana uvijek nam se skrivala. Ili je okrenutih leđa, ili su rukice na licu.. jednostavno nam se ne želi pokazati, ali jednom smo je na sekundu uspjeli vidjeti.


Zbilja mogu reći da uživam u trudnoći i predivan je osjećaj osjetiti svoje dijete koje se javlja i reagira kada npr slušam muziku, pjevam ili papam nešto fino. :) Obožavam gladiti svoj trbuščić i vjerujem da ona to osjeti jer mi se često javlja kada to radim i kao da mi odgovara na moje maženje.
Hvala Bogu, nisam imala nikakvih komplikacija i trudnoća me zbilja ne spriječava u ničemu. Naprotiv, osjećam se snažnije, ljepše i zbilja osijećam da me mijenja i priprema na novu ulogu mame. :)
Što se debljanja tiče, zbilja se trudim jesti zdravo (kao što sam već rekla), no ne toliko zbog kila, koje jednostavno dolaze u ovom stanju, nego i zbog zdravlja sebe i svoje bebe. Naravno, uživam u svemu, samo se trudim biti umjerena i ne koristiti trudnoću kao izgovor za pretjerivanje. 

Uživam gledati kako se moje tijelo mijenja i trbuh raste i zbilja sam sretna što sam se odlučila slikati. Jednog dana će i moja Ana moći vidjeti ove slike i vjerujem da će biti sretna zbog toga.
Kada god nekoga sretnem, svi me pitaju kako izdržim ove vrućine, da li mogu uopće spavati itd., a ja sam zbilja spavala kao beba, rijetko kada sam se po noći budila, a što se vrućine tiče, isto mi je kao i prije trudnoće. Vruće je, ali ništa više nego obično.
S obzirom da mi je termin 29.7. odlučili smo posljednje putovanje u Hrvatsku iskoristiti i kao odlazak na more. Toliko mi je godilo kupanje i uživanje na plaži, iako sam izbjegavala sunce te uglavnom bila u hladu. 

U posljednjih mjesec dana mogu reći tek da se osjećam malo drugačije. Brže se umaram, potrebno mi je opet malo više sna, a noć je isprekidana češćim buđenjem zbog odlaska na WC (pretpostavljam zbog pritiska na mjehur), a posljednjih tjedana pojavio mi se problem oticanja ruku i nogu, osobito šaka u toku noći. Zapravo mi je to jedini "problem" koji me sada muči jer zna biti dosta bolno, a primjetila sam, ukoliko ne pijem magnezij koji mi je doktor prepisao, javljaju mi se trnci u rukama i grčevi u nogama u toku noći.
S obzirom na mnogobrojne probleme i komplikacije koje imaju mnoge druge trudnice, nemogu se žaliti jer zbilja mogu reći da mi je tek ovaj posljednji mjesec postao malo teži. Vrlo često sam prije toga znala reći da se i ne osijećam trudno. Možda je to razlog što stvarno nisam svjesna da ću za 10-ak dana postati mama!!!  Zvuči tako nevjerovatno!

 
Na svom instagramu s vama često dijelim slike na temu trudnoće pa sam vidjela da je mnoge od vas zainteresirala knjiga koja se pojavljuje na nekoliko od njih. Riječ je o knjizi "Trudnoća i dijete" koju sam dobila na poklon od svoje sestre i koja sadrži zbilja sve o trudnoći. U njoj možete pronaći gotovo odgovore na sva pitanja o trudnoći, porodu te bebi do 3. godine života. 

Što se shoppinga za bebu tiče, mislila sam o tome napisati zasebni post kako ovaj nebi bio kilometarski, no ukratko ću vam reću gdje sam i što kupovala.
Naime, s obzirom da smo često u Zagrebu, dio stvari smo kupili i tamo. Nekako mi je bilo lakše na svom terenu i mogu reći da smo s kupnjom krenuli dosta rano, tako da je i to prošlo vrlo opušteno, bez stresa i naravno, s manjim opterećenjem na naš budžet, s obzirom da će vam trebati toga jako puno.
Što se robice tiče, opremila sam se s nešto veličine 50, najviše 56, zatim 62 i nešto malo imam i 68 veličine, a to je uglavnom deblja robica koju sam našla na sniženju. Nekako sam najzadovoljnija kvalitetom robice iz C&A. Pamuk im je zbilja mekan i izbor robice je zbilja velik. Osim toga, stalno imaju neku robicu na sniženju pa uvijek nešto nađem. Postala nam je tradicija da nakon svakog pregleda idemo u C&A i kupimo neku sitnicu, iako realno već imamo sve. :) Nekada je teško odoliti.
Osim toga, kupovali smo u H&M-u, novootvorenom Pepcu kojeg vam zbilja preporučujem jer s obzirom da cijenu, šteta je ne opskrbiti se bodićima kojih trebamo imati najviše zbog čestog presvlačenja. O stvarčicama koje sam naručila online, pisala sam već u OVOM postu.


Od ostale opreme poput tetra pelena, ručnika, posteljine i sl. kupovali smo zbilja svugdje, a to ću vam sve napisati u idućem postu koji će biti na temu Shoppinga za bebu.

S obzirom da se dolazak naše bebe zbilja približio, posljednjih 2 tjedna posvetila sam se pripremi, čišćenju i pranju robice. U prvoj ladici Anine komodice nalaze se stvarčice koje želim imati pri ruci, kao što su pelene, tetra pelene, ručnik, gaze i slični dodaci, a ostale ladice rezervirane su za robicu koju sam složila po veličinama 50/56 i 62, a veličinu 68 još nisam htjela prati jer vjerujem da bi, u suprotnom, ponovila pranje kada dođe vrijeme za to.

Što se deterdženta za pranje robice tiče, dobila sam ovaj Friendly za pranje dječje robice i nisam koristila omekšivač. Robica je zbilja mekana, a nema neki miris što mi se sviđa. 

Na slici također možete vidjeti Ergobaby vreću za spavanje koju sam dobila zajedno sa dodatkom za povijanje. Malo sam se posvetila proučavanju "Swaddling" tehnike i zbilja mislim da je učinkovita za mnogo toga, tako da ćemo probati i to. Pišite mi ako znate nešto o tome i ako ste isprobali povijanje.
U trudnoći sam započela i jedan novi hobi, a to je počela sam plesti. Imala sam želju svojoj Ani napraviti toplu dekicu za zimu, pa sam na youtubeu našla nekoliko tutoriala. Iako nije savršena, i ima nekoliko rupica i grešaka, ipak je moj prvi pokušaj. :)




Posljednjih noći me probudi bol u donjem dijelu trbuha/leđa koja je poprilično jaka. Ja bih je usporedila s boli koju sam imala prije mjesečnice. Ne znam da li je to neki znak da će naša Ana stići ranije, ili je to uobičajena bol pripreme na porod. Ta bol uglavnom nestane kada ustanem i malo prošetam. Za kraj ću s vama podijeliti još jednu stvar koja nam je poprilično osobna, ali smo iznenađeni činjenicama koje se poklapaju i koje nam dokazuju da je baš sve kao što treba biti. Kada smo saznali da čekamo bebu, nadali smo se da će biti curica jer moj M ima želju dati joj ime po svojoj mami koja je, nažalost, jako rano preminula. Iako nas je doktor u startu zeznuo i rekao da je možda dečko, a bili smo nekako uvjereni da je curica, dvije druge stvari poklopile su se s imenom koje smo izabrali i prije nego smo znali da sam trudna. Naime, termin mi je 29.07., a 26.07. je Sv. Ana, a bolnica u kojoj se ispostavilo da mi je doktor i gdje ću roditi je Sv. Ana. Vjerujemo da je to mali znak jer smo se molili za ovo dijete i zbog toga vjerovatno ne osjećam strah i vjerujem da će sve biti odlično! Mogu se samo moliti da sve prođe ok. Više se plašim svega što će me čekati nakon poroda, nego samog poroda, posebice dojenja. Bojim se da nešto neću znati i da ću u nećemu pogriješiti, ali jedino što mogu je obećati i sebi i svojoj Ani da ću uvijek biti tu za nju i da ću se truditi biti najbolja mama!
Sada, 11 dana prije termina, vaga prikazuje +17 kg, no ono što mi je najbitnije je da se ja osijećam odlično. Moram biti iskrena, nisam mislila da ću dobiti toliko kilograma, no kada usporedim slike od početka i sada zbilja ne vidim gdje su sve te kile. :D Možda sam nerealna i realnost me ošamari nakon poroda, ali vjerujem da će nakon nekog vremena sve doći na svoje.


Na kraju vas još samo mogu zamoliti da mi poželite sreću  i da podijelite samnom svoje iskustvo o trudnoći i porodu. Da li ste se odlučile za prirodni porod ili za epiduralnu? 
Ako sam nešto preskočila ili zaboravila, pitajte me u komentaru, a ako dočekam 40.tjedan, naknadno ću ubaciti sliku u post.

Torba za bolnicu je spremna, a ako želite da i o tome pišem, javite mi!

xoxo, Beautylicious.

Primjedbe

  1. Rasplakala sam se na posljednje odlomke o imenu... prekrasni ste kao par a tek kao roditelji cete biti jako divni, ne sumnjam...naravno da ti zelim sto manje porodjajne muke,ali kakve god bile, vjeruj mi, zaboravit ces cim ugledas svoju Anu...a i s vremenom ti izblijede ti teski sati... imala si srecu pa ti trudnoca nije tesko pala, a vjeruj mi mogla si svasta dozivjeti...kako god, lijepo ti stoji! Procvjetala si......drzim fige, i zelim vam srecu!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala puno! <3 Samo da nama stigne naša Ana! :)

      Izbriši
  2. Heyyy sretnoooo!!! Uvijek svima kazem sta je meni moja prijateljica rekla a to je da se ne trebaš bojati poroda i razbijat glavu unaprijed, da je ta bol najcudnija na svijetu, najveca je, a znas da ces ju opet dobrovoljno ponoviti.
    Tako da evo mene u 2.trudnoci ;)
    uvijek mi je zanimljivo pročitati nečije tuđe iskustvo koje onda mogu usporediti sa svojim. Prva trudnoća mi je protekla bas kao i tebi, i moram priznati da je stvarno predivan osjecaj nositi maleno bice u sebi. Sav si si poseban. I ova sad, 2. trudnoća je uredna i sve je u redu ali kad imas malenog 14-mjesečnog bebaca koji je počeo hodati i misli da sve može sam, ne stignem ni misliti o ovome malenom biću u sebi :( to je jedina razlika između mojih trudnoća. Plus sta sad nema odmaranja i spavanja (šmrc i za to).. sto se tice kila u 1.trudnoci sam stvarno svasta jela, kad god sam osjetila zelju ili glad, bez da sam ista pazila i na dan poroda sam bila na 20+ kg ���� ovu trudnoću stvarno pazim i ne želim se dovest u tu situaciju jer mi je jako tesko bilo skinuti te kile. Tim vise sto nikada u zivotu prije nisam imala višak kg i onda se nades u situaciji gdje ne volis vidjeti taj svoj odraz.. sto se tice robice, i ja i dalje kupujem kao luda, jednostavno ne mogu odoljeti�� moj muz je presretan�� ali istina, djeci ne treba toliko odjeće al sta ces �� pritisak ti je na donji dio leđa jer se blizi porod, bebica je vj tako nekako smještena pa pritišće. Olaksaj si sa pilates loptom ako imas. Dovoljno da sjednes i vrtis kukovima u krug. Ja nisam imala tih problema, cak ni na porodu. A kazu da na porodu uvijek boli donji dio leđa. Sretno jos jednom i drzim fige da mala Ana stigne za Sv. ANU, bilo bi baš divno.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti puno!! I ja nekako baš mislim da bi mogla doći na Sv. Anu. Kako god, samo da dobro stigne! :) Ja ne mogu reći da sam se nečega previše odricala, ali zbilja nisam jela sve što sam htjela i birala sam uvijek zdravije varijante, a kile su se opet skupile. Sada ih i ne vidim, ali vjerujem da kada trbuha ne bude, da će se vidjeti. hahah To je sada najmanja briga.
      Želim ti pune sreće i u ovoj trudnoći i da ti sve super prođe!

      Izbriši
  3. Hvala sto si podjelila svoje iskustvo s nama :) odlican post. TK

    OdgovoriIzbriši
  4. Prekrasno, pročitala sam ga u jednom dahu <3 I sama želim postati mama u nekih godinu dvije jer me već neke 4 godine opsjedaju djeca bratića i sestrični i toliko sam zaljubljena u njih da se želim što prije zaljubiti i u jedno svoje.

    Ja stvarno ne vidim gdje ti se ''nakupilo'' tih 17 kila, možda će Ana biti veća beba, jedino objašnjenje mi je to :D Sjajiš i želim ti svu sreću pri porodu i daljnjem druženju s bebicom i naravno neka nam se Anči rodi na Sv. Anu! :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Potpuno te razumijem! Tako sam i ja bila stalno sa sekinim klincima i baš sam jedva čekala da i ja to doživim. Sada me toliko malo dijeli od toga da mi se miješaju osijećaji uzbuđenja, straha i isčekivanja. Još nisam svjesna!

      Mislim da ćemo ovih 17+ kg vidjeti tek kada ne bude trbuha haha..tada će se vidjeti što je ostalo, ali to me sada ne brine. :D
      Hvala ti na lijepim željama, možda Anči stvarno čeka svoj imendan. :)

      Izbriši
  5. Covjece, samo 11 dana ti je ostalo. Stvarno vrijeme proleti. Kad su prisutne mucnine onda mislis nigdje kraja ali kaj je jednom ta faza proslost onda sve ide nekako ubrzano. Da se dotaknem onog idealnog trenutka s pocetka, definitivno idealno nije nikad ali i jest uvijek. Meni je malo zao sto sam cekala da zavrsim faks pa se zaposlim i slicno jer sam oduvijek zeljela bebicu i obitelj i vec smo to mogli imati. No ocito je ovako moralo biti i sve se stigne. I sto mi je drago sto ti je pita od jogurta po receptu s bloga toliko uljepsala taj dan, nadam se da ces ju uskoro raditi i sa svojom kcerkicom kad malo poraste. Hvala ti na tim lijepim rijecima i fotkici ❤. Krasno ste i ime odabrali. Curice su strasne, samo se skrivaju. A sto se tice kila, nikad ne bih rekla da si toliko dobila, ne vidi ti se, imas samo trbuscic tako da.. i hvala Bogu sto nemas nekih problema sa spavanjem, ja osobno od samog pocetka trudnoce jako lose spavam, puno se budim, tesko okrecem u krevetu itd. A trnjenje ruku i slicno mi je normalno jer i ovako imam problema s rukama i pitam se kako cu zbog toga nositi bebicu ali necu panicariti unaprijed. Dobro je da si pri kraju, jos malo i sve ce se to zaboraviti. Ja se veselim i postu o shoppingu za bebu jer sam trenutno u toj fazi i dtalno razmisljam sto je potrebno a sto nije, zanima me i koliko cega od odjece treba a voljela bih da pises i o torbi za bolnicu, ma o svemu sto nam jos stignes ��. Zelim ti svu srecu na porodu, da sve dobro prodje i da nam onda pricas o svom iskustvu. I ja se jos pitam da li uzeti epiduralnu ako bude mogucnosti ili ne. Drzi se jos malo ❤������

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti draga moja! <3
      Vjeruj mi, nećeš ni trepnuti i naći ćeš se i ti odbrojavajući zadnjih 10ak dana. Ne mogu vjerovati kako sve brzo prođe, a kako će tek prolaziti kada i Ana bude tu. :)
      Meni je ova pita od jogurta obilježila trudnoću i toliko me navukla da ću je sigurno spremati jednog dana s sa svojom malom curicom.
      Iako se nadam da će Ana uraniti, nadam se i da ću stići natipkati planirane postove prije toga. Ja se još uvijek nećkam oko epiduralne, iako me moj doktor uvjerava da primim prvu dozu da se ne iscrpim previše pa da onda ne moram više, ako ne želim.

      Hvala ti na svemu...nadam se da ćeš uživati u ostatku trudnoće i da ćemo se nastavit virtualno družiti i razmjenjivati iskustva kao do sada. :*

      Izbriši
  6. Predivan post! Neka dragi Bog i sveta Ana blagoslovi tebe, tvoga supruga i tvoju malenu Anu. Zelim ti puno srece i prekrasno ime ste odabrali za vasu kcerkicu! Pozdrav i CRO

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Hvala!

Popularni postovi s ovog bloga

Postupak geliranja noktiju

Afrodita šampon - Kopriva & pantenol

Izbjeljivanje zubi - za ili protiv?