Baby no.2

U posljednje vrijeme primila me neka panika. Nije to strah od poroda ili promjene koja me čeka poslije, nego osjećaj da će seka uraniti i da će nas iznenaditi još nespremne. Trudnoća s Anom zbilja mi je brzo prošla, no ova je baš proletila. Imam osjećaj kao da je plusić na testu bio doslovno prije par mjeseci, a evo me sad, odbrojavamo posljednjih 15 dana na našoj countdown ploči.
Osjećaj da ću uskoro u naručju držati ovu živahnu i aktivnu bebicu, koja mi 24/7 ne mirujen, mi je nevjerovatna. Osim što se, naravno, jako veselim našoj Riti, toliko sam uzbuđena i znatiželjna zbog Ane. Iako joj jako puno pričam o svemu i uključujem u sve aktivnosti za pripremu sekinog dolaska, zanima me kako će ona reagirati i prihvatiti novog člana obitelji. Neki me uvjeravaju i pripremaju na ljubomoru, agresivnost i pobunu, no ja se nekako oko toga i ne brinem previše. Uvjerena sam da će seku prihvatiti i obgrliti objema rukama kad dođemo, a na nama je tu glavna uloga da se ne osjeća ugroženo i zapostavljeno. Užasno me rastužuje i dovodi do suza činjenica da ću je na 3 dana morati ostaviti. Nikada nismo bile odvojene i zbilja me jedino to brine. Da se u tom trenu nebi osjećala manje važno ili usamljeno. Naravno, Mario će biti s njom i dolazit će mi oni u posjet, a i veeelika pomoć je moja mama koja odmah dolazi k nama na čak 3 tjedna! Majka je majka, no ovoj mojoj boginji zbilja treba dić' spomenik za sve što radi za nas!

Jel' vi meni vjerujete da smo mi 900 km daleko, a ona se svim silama trudi da se to što manje osjeti?! Osim što imamo toliko dobar odnos da je smatram i prijateljicom, ona i moj tata (uz cjelodnevni fizički posao) sve samostalno uzgajaju kako bi moja sestra, ja i naše obitelji jeli domaće i što zdravije. Jer, kako oni kažu, truju nas sa svih strana. Ne moram ni reći da njih ni 900 km ne sprječava u tome da mi redovito šalju sve svoje domaće proizvode, a kada je Ana bila mala i kada smo krenule s dohranom, svo voće i povrće koje je uzgajala, spremala je za zimu Ani u obliku kašica, sokića i pekmezića bez ikakvih dodataka.

S obzirom da ovdje u Luzernu nemamo nikoga svog, mama dolazi i prije termina, kako bi Ana mogla biti s njom kada porod krene. Iskreno, ne bojim se poroda, ali ako mogu birati, voljela bih to opet proći zajedno s Mariem. Mislim da mi ne bi bilo toliko ugodno da moram biti sama.

Prošli put sam bila u trudovima jako dugo (18 sati ukupno) i mislim da bi mi samoj bilo puno teže podnijeti sve te sate trudova, iako se nadam ubrzanoj verziji ovoga puta. :)  Posljednji put sam pri svakom idućem pregledu babice mislila da će reći da će porod uskoro krenuti pa sam ja oduživala i mislila izdržati prirodno, no nakon nekih 14 sati trudova, odlučila sam uzeti epiduralnu jer sam već bila previše izmorena. Ovog puta opet planiram uzeti epiduralnu, no ranije. Zašto da se patim kad znam da ću je sada ionako uzeti, zar ne? Iako sam se dvoumila oko epiduralne, drago mi je da sam se ipak odlučila za nju jer mi je cijeli porod predivno iskustvo i zbilja sam mogla uživati u svakom trenutku, koliko god to čudno zvučalo. :D

S obzirom da sam od Ane sačuvala velik dio najdraže robice, imali smo sada već dosta stvari, no, naravno, kupili smo još toga. Kada odem u dućane s dječjom robicom, ne mogu se obuzdati, a i toliko toga se promijeni u 2 godine. Sve je tako preslatko! Kolica i autosjedalicu imamo od Ane, tako da je realno sve spremno, ali sada sam sve završne pripreme nekako ostavila za sami kraj. U trudnoći s Anom sam imala dojam da stalno nešto istražujem, naručujem, kupujem, a sada sam to nekako obavila jako brzo. Neki dan sam završila s pranjem i peglanjem robice (jer stalno nešto novo kupim) i konačno sam sve posložila, sortirala i sada možemo samo čekati. :) Sada se konačno osjećam bolje i zadovoljila sam taj nagon za gnježđenjem koji mi u posljednje vrijeme nije dao mira. Sada imam osjećaj da se nešto pokreće i vidim rezultate te pripreme.

S Anom smo bili baš hiper oko paženja na sve, lovila sam prašinu po zraku i pomahnitalo čistila, a sada je to jednostavno neizvedivo! Uz Anu koja mi 100x dnevno izvuče sve igračke po cijelom stanu, porazbaca spremljenu robu i ne shvaća da ne može sve vući po podu, sumnjam da ću Ritu moći zaštititi od toga, a možda je to i dobro. Jedina stvar koju sam odlučila promijeniti ovoga puta je način na koji dopuštam ljudima da se odnose prema meni. Jer popularni #momshaming uzima sve veći mah, a vrlo čedto uprqvo radi ljudi poput mene. Ja sam tip osobe koja ne voli konflikte i prije ću prešutiti, nego odgovoriti i ući u neku raspravu, no nakon što sam rodila Anu, jedina stvar koja me zbilja znala izbaciti iz takta je nepotrebno i pretjerano komentiranje zj. pametovanje drugih. Ne smeta mi dobronamjerni savjet, no kada netko (samo zato što je stariji i/ili ima drugačija stajališta) pametuje, ispravlja i govori ti što je za tvoje dijete bolje...ahh...diže mi se kosa na glavi. Uostalom, ako mi treba, zq savjet ću uvijek pitati. Ili npr. majke koje su radile nešto drugačije i to njihovo je najbolje pa tako moraš i ti. :D Na takve, usudila bih se reći, uvrede sam ja uvijek šutila i mislila da je pametnije ne komentirati, no onda si takve osobe daju oduška i guraju sve više nos tamo gdje im nije mjesto, a ja bi zbog takvih vrlo često večer završila plačući jer je to moj način rješavanja stresa i nakupljene nervoze. Zbilja smatram da svaka majka svome djetetu daje najbolje od sebe i da mu želi pružiti apsolutno sve što mu je potrebno po njenom mišljenju i ne znam zašto se onda nađu neki pametnjakovići koji ulaze u vrlo osjetljive i osobne teme? Ja zbilja nikada nebih nametala svoje mišljenje i ne mislim da sve radim najbolje, no rado ću podijeliti svoje iskustvo i mišljenje ukoliko me se pita. 

Iz tog razloga bih svim novopečenim mamama savjetovala da se pripreme na pametovanje i komentare drugih koji će vjerovatno znati sve bolje od vas. Stoga bacite ignor i nek' vam na jedno uho uđe i na drugo izađe ili se nemojte sramiti odgovoriti. Vjerujte, uštedit ćete si mnogo živaca, a i duša će vam biti mirnija! :) A na kraju dana, to je i ono najbitnije! Treba nekad biti i malo sebičan, posebno u ovakvom periodu života!  

Ono što ovu trudnoću najviše razlikuje od prve je to kako ona utječe na mene i to mi je taaako fascinantno. Zasigurno ste mogli primjetiti da ne objavljujem baš slike sebe od kada sam trudna. S Anom sam se stalno slikala, oblačila usko, naglašavala trudnički trbuh...no sada mi to jednostavno nije ugodno. Hormoni su se odrazili na moje samopouzdanje i zbilja si ne izgledam lijepo, dok sam s Anom smatrala da sam baš lijepa trudnica. :D Kada god se trebam malo srediti, presvučem se 10ak puta, i na kraju budem vrlo nezadovoljna, tako da sam se pomirila s tim da je neka viša sila u pitanju i da ne mogu utjecati na to. Ova cijela trudnoća puno mi teže pada, osobito sada kada smo pri samom kraju. Toliko mi je teško kretati se, sagnuti, nalakirati nokte itd., dok sam u prvoj mogla zbilja sve do zadnjeg dana, tako da sada zbilja razumijem trudnice koje govore da ne mogu dočekati da rode jer sam sada i ja jedna od njih.
Iako stalno govorim kako mislim da će Rita doći dosta ranije, nekako ti dani lagano prolaze i preostalo je manje od 2 tjedna do termina. Ana nam je stigla na Svetu Anu, a slučajno se poklopilo da je i Sveta Rita blizu njenog termina. Možda nas i ona iznenadi! :) Držite nam fige u svakom slučaju!

Haljina: goo.gl/Qt6x6e

Kakvo ste vi imale iskustvo? Da li su vam se trudnoće razlikovale i kako ste hendlale dolazak prinove?

Pusa od Ane i mame.